Petar je skoro prešao preko desnog retrovizora koji se sklapao sporije od levog. Prodavac je rekao da je to samo prljavština i da se "retko koristi". Na polovnom autu takva sitnica vredi proveru, jer retrovizor stoji na mestu koje prvo strada na uskim parking mestima, pri bočnom udarcu, lošoj popravci vrata ili naknadnom sklapanju polovnog dela.
Prvo testiraj sve funkcije. Podesi staklo u svim smerovima, uključi grejanje, proveri električno sklapanje ako postoji, memoriju sedišta ako je povezana i signalizaciju u kućištu retrovizora. Slušaj preskakanje, zujanje, spor rad i gledaj da li oba retrovizora rade istom brzinom. Ako jedan radi samo iz određenog položaja prekidača, problem može biti instalacija, prekidač ili modul vrata.
Druga provera je trag udarca. Pogledaj kućište, boju, zazor prema vratima, šrafove, gumice, tapacirung i da li staklo ima oznake koje se slažu sa ostatkom auta. Retrovizor druge nijanse nije automatski razlog za odustajanje, ali mora imati objašnjenje. Ako uz njega vidiš lakirana vrata, loš zazor, problem sa podizačem ili grešku mrtvog ugla, više ne proveravaš samo mali deo.
Kupovina nije loša zato što retrovizor traži popravku, ali cena mora priznati tačan kvar. Obično staklo i motor nisu isti trošak kao sklopivi, grejani ili blind-spot retrovizor sa kamerom. Ako prodavac odbija da se kvar dijagnostikuje ili ga gura pod "sitnice", zapiši ga kao pregovaračku stavku. Mali retrovizor često pokaže koliko je auto pažljivo popravljan.