Uvoz auta iz Nemačke kod kupaca često ima bolji zvuk od drugih tržišta. Razlog je jasan: veće tržište, mnogo službenih automobila, redovni servisi i veliki izbor. Ali nemačko poreklo nije garancija da je primerak miran. Auto može imati uredne servise, a da je vozio ogromnu kilometražu, mnogo autoputa, flotnu eksploataciju ili zimske uslove koji se vide tek na detaljnom pregledu.
Prva provera je kilometraža. Servisna istorija mora imati logiku sa tehničkim pregledima, računima, stanjem sedišta, volana, pedala, guma i kočnica. Kod uvoza iz Nemačke često je veći problem visoka realna kilometraža nego lažna mala kilometraža. Ako je auto prešao mnogo, to nije automatski loše, ali cena mora odgovarati stanju.
Druga tema je prethodna namena. Službeni auto, lizing, rent-a-car, autoput flotno vozilo i privatni primerak nisu isti rizik. Auto koji je redovno servisiran može i dalje imati umoran enterijer, zamor trapa, istrošene kočnice, napregnut automatik ili opremu koja radi polovično. Zato ne gledaj samo pečate, već i način korišćenja.
Treća provera su papiri i oprema. VIN, izvozna dokumentacija, računi, COC, servisni izveštaji i poreklo moraju biti jasni. Proveri da li oprema iz oglasa odgovara VIN-u, da li su farovi, asistencije, senzori, kamera, klima i multimedija ispravni. Dobar nemački uvoz ima smisla kada su papiri, kilometraža i stanje u istoj priči. Ako prodavac prodaje samo reputaciju tržišta, kupac treba da uspori.